Podijeli članak
Zapisano je u povijesti kako je Porporela podigla pokal još davne 1950. godine. Ona je na listi pobjednika najstariji slavodobitnik. Kada se početkom osamdesetih rađala ova naša “moderna” Divlja liga, nakon gotovo desetljeća ‘suše’, opet je ekipa ispod crvenog ferala bila tu – među osnivačima i pokretačima.
Igrala je Porporela povijesno prvo finale te naše “moderne” Divlje lige. Bilo je to 1983. godine protiv Bellevuea. Potom, dvije godine poslije protiv ekipe s Danača. Nisu otišli do kraja ni 1983. na svojoj Porporeli, ni 1985. godine u Portu. Na novo finale čekala je do 2007. godine. To finale protiv Čingrije je dobila i sreći nije bilo kraja.
Ostalo je zapisano u povijesti natjecanja: puno je ljetnih maestrala prošlo, ali njena strast prema moru, lopti, vaterpolu i Divljoj ligi nikada nije utihnula. Dokazala je to i ovog ljeta kada je ponovno uskočila u more i krenula u novu bitku za pokal te na kraju igrala po osmi put u povijesti ‘moderne’ Divlje lige veliko finale. Nije uspjela zaustaviti FUN H2O iz Mlini. Izgubila je u dramatičnoj završnici s 9:8, ali u Portu se pljeskalo njenom nesalomljivu duhu.
Nećemo sad opet po stoti put brojati sve te puste zlatne, srebrne i brončane medalje. Svi u Gradu ionako znaju da je Porporela najbogatija medaljama. Ovo joj je bila čak šesnaesta medalja u povijesti. Ona je jednostavno vječna i bez crveno-crnih kapica turnir ne bi bio isti.
Ove godine srebro oko vrata izborili su Luka Ljepava, Darko Surla, Bruno Pavleković, Mavro Farčić, Milo Leoni, Boris Ivaniš, Nikša Marković, Ilar Savinović, Marko Bautović, Ivan Boban, Ivo Ucović, Dinko Rizzi, Dino Baralić, Miran Bilić, Maro Šimunović i Miho Zelen. Iz plićaka, s mula i iz barke vodili su ih Ante Đapić i Gorazd Surla, dok su ruku pomoći dali Ivan Ljuban i Ivan Jurišić.
Priča Porporele traje desetljećima. Trajat će dok je Divlje lige.
